Tinkture- najbolji prirodni lijekovi
Što su tinkture?
Većina se prirodnih lijekova može pripremiti u nekoliko oblika, a jedan od najprikladnijih oblika jest tinktura jer ju je lako dozirati, najčešće u kapljicama.
Tinkture su koncentrirani ekstrakti biljnog materijala otopljenog u alkoholu, a ljekoviti sastojci biljaka su ekstrahirani u tekućem obliku.
Tinkture mogu biti alkoholne ili bezalkoholne. Uobičajene su koncentracije alkoholnog otapala od 25–60%, ali mogu iznositi i do 90%. Alkohol se ponaša kao otapalo te iz biljke ekstrahira korisne medicinske tvari poput alkaloida, minerala i esencijalnih ulja.
Ostala otapala za proizvodnju tinktura uključuju glicerol (glicerin), ocat, dietil eter i propilen glikol, od kojih se sva ne mogu koristiti za unutarnju primjenu. Prednost etanola je što je izvrsno otapalo i za kisele i za bazične (alkalne) sastojke.
Tinktura koja koristi glicerin naziva se glicerit. Glicerin je općenito lošije otapalo od etanola. Ocat je bolje otapalo za dobivanje alkaloida, ali lošije otapalo za kisele komponente. Osobama koje odluče ne unositi alkohol, bezalkoholni ekstrakti nude alternativu pripravcima za unutarnju primjenu.
Za alkoholne tinkture specifičan je dugi rok trajanja i lako ih je koristiti. Njihova primjena može biti i unutarnja i vanjska. Osobe koje ne žele ili ne smiju konzumirati alkohol mogu koristiti bezalkoholne tinkture.
Također je važno napomenuti da se pri korištenju alkoholne tinkture istu može uliti u vruću tekućinu poput čaja kako bi alkohol ispario.
Tinkture se mogu praviti od suhe biljke ili svježe biljke. Prve su tipične za hrvatsko tržište, dok zapadnoeuropsko tržište češće koristi svježe biljke.
Potanje se zovu i majčinske tinkture (mother tincture). One se osim u fitoterapiji koriste i u homeopatiji. Njihov postupak stvaranja je malo složeniji od onoga sa suhim biljem. Homeopatske tinkture i njihove potencije se spravljaju po uputama homeopatske farmakopeje.
Kako se pripremaju tinkture
Baza za tinkturu može biti alkohol volumenom etanola točnog volumnog ili masenog postotka, koji se nalazi u rasponu od 25% do 96%, ovisno o biljnoj vrsti koja se ekstrahira, glicerin ili ocat. Usto se kao glavni sastojak pripremaju biljke koje se sitno nasjeckaju ili samelju. Učestalo se tinkture prave i od nekoliko različitih biljaka zajedno.
U pučkoj medicini tinkture se najčešće pripremaju s rakijom jer ona ima približno 45% alkohola.
Kod nas je uobičajeno praviti tinkture od suhih biljaka sa 70% alkoholom (etanolom). Razrijeđenim alkoholom (70% alkohol i 30% voda) izoliraju se aktivne tvari koje se dobro tope u alkoholu, ali se slabo tope u vodi.
Alkohol najbolje izvlači njihova ljekovita svojstva i najduže ih očuva. 20 grama biljke, od lakih kao neven i brđanka samo 10 grama, se prelije s alkoholom, pomiješa čistom žlicom i čuva čvrsto zatvoreno u staklenkama.
Mjera može biti i sama staklenka koja se ispuni do trećine ili do pola odabranim suhim ili svježim biljem. Ta se staklenka treba protresti više puta dnevno kako bi se poboljšalo ekstrahiranje.
Najbolje ju je čuvati na toplom i suhom mjestu. Nakon 2 do 3 tjedna ili pak 6 mjeseci, tekućinu je potrebno ocijediti i pohraniti u tamne staklenke. Za to su najbolje staklenke s kapaljkom. Rok trajanja tinkture može biti i više godina.
Kao što je već spomenuto, tinktura se može pripremiti s glicerinom kao bazom i takve se zovu gliceriti. Glicerin je slatkog okusa i ima blaga umirujuća i zacjeljujuća svojstva. Po djelotvornosti glicerin je između vode i alkohola – nije djelotvoran kao alkohol, ali je djelotvorniji od vode.
Ovakve se tinkture prave slično kao tinkture na bazi alkohola. Razlika je u tome da se na 2 dijela glicerina uzima 1 dio vode (omjer je 1:2). Njihov rok trajanja je kraći od onog na bazi alkohola.
Umjesto alkohola, kao baza se može koristiti i ocat bilo koje vrste (jabučni, vinski, rižin…) – sve osim alkoholnog octa. One se spravljaju prema istom principu kao i one alkoholne
Kako tinkture djeluju na organizam
Grünwald i Jänicke su u svojoj Zelenoj ljekarni (2004: 58-60) naveli primjere važnih sastojaka ljekovitog bilja po određenim klasama tvari.
Neke od tvari koje se mogu naći u tinkturama su gorke tvari koje se isključivo koriste za poticanje želučanih sokova, žuči i sline. Takve tvari dio su biljaka poput encijana, pelina, kadulje i gorke kitice.
Ljute tvari potiču receptore boli ili topline i kod unutarnje primjene povećavaju izlučivanje želučanog soka i sline, a pomažu protiv nadutosti i želučanih tegoba. Mogu se pronaći u đumbiru, ljutoj paprici i sl..
Srčani glikozidi imaju utjecaj na srčani ritam ,a mogu se pronaći u biljkama poput naprstka, đurđice ili morskog luka.
Saponini mogu djelovati kao emulgatori ili sredstvo za disperziju (pretvoriti krute tvari u tekuće) te također mogu otopiti sluz, potaknuti probavu i djelovati antibiotski. Mogu se pronaći u korijenu jaglaca, sladića, listovima bršljana i divljem kestenu.
Alkaloidi se koriste kod problema sa živčanim sustavom. To su spojevi koji sadrže dušik i posebno se regulira njihova primjena. Među njih se ubrajaju mak, rosopas, velebilje, kava, a služe i protiv bolova, kašlja.
Flavonoidi se vrlo rasprostranjeni i imaju širok raspon funkcija. Neke od njih su zaustavljanje upala, a slična su estrogenu i djelotvoran su antioksidans. Dio su biljka poput gloga, sikavice, nevena, brđanke ili arnike, soji itd.
Trjeslovine imaju svojstva stezanja, sprječavaju upale i djeluju kao antibiotici, a ima ih u čajevcu, hrastu ili borovnici.
Derivati fenilpropana imaju različita područja primjene, od arbutina za poticanje mokrenja, salicina koji smanjuje bolove, čak i u terapiji tumora. Neke od biljaka koje ih sadrže su medvjetka, imela itd.
Češnjak sadrži bjelančevine, celulozu, šećer, jod, organske kiseline, mineralne soli, vitamine, alliin, isparljivo eterično ulje allicin koji ima jaku baktericidnu moć prema stafilokokima, piogenim streptokokima te bacilima tifusa, kolere, dizenterije, coli-bacilima i crnim kozicama (Gurtsky 1978: 112).
Doziranje tinktura
Uvijek je potrebno obratiti pažnju na način doziranja pojedine tinkture te se ne predlaže prelaziti preporučenu dozu jer su tvari iz biljaka itekako moćne. Uvijek se treba držati uputa doziranja i konzultirati se sa stručnom osobom.
Kod unutarnje upotrebe, slabije tinkture se doziraju kao pola ili cijela čajna žličica, a jače tinkture između 10 i 30 kapi.
Ovisno o vrsti tinkture i oboljenja koje se tretira uobičajeno doziranje iznosi od 30 do 60 kapi razrijeđene u malo vode ili svježe cijeđenog soka, 3-5 puta dnevno.
Primjerice, propisane doze za tinkture, macerate i alkoholature od češnjaka jesu 2 do 3 puta dnevno po 20 do 30 kapi itd. Računa se da je 20 kapi otprilike 1ml.
Kod vanjske upotrebe, kao npr. oblozi, tinktura se najčešće miješa s vodom u omjeru 1:4. Za njegu kože se pak preporučuju manje koncentrirane tinkture. Doziranje tinkture na bazi s octom iznosi 1 žlicu 5 puta dnevno.
Neki izvori navode da tinkture nisu pogodne za konzumaciju za djecu mlađu od 3 godine. Drugi pak smatraju da ih djeca ispod 7 godina ne bi trebala koristiti. Sve ovisi o tome što se koristi kao baza za tinkturu te kako se dozira.
U stručnoj literaturi najčešće se mogu naći sljedeće preporuke: doza za djecu u dobi od 10 tjedana do 3 godine iznosi 2-5 kapi razrijeđenih u vodi ili svježe cijeđenom soku 3 do 5 puta dnevno. Preporučena doziranja za djecu u dobi 3 do 10 godina jest 5-15 kapi razrijeđene u vodi ili svježe cijeđenom soku 3-5 puta dnevno.
Tinkture bi najbolje bi bilo piti između obroka tako da posljednja doza bude prije spavanja
Neke od najčešćih tinktura za uporabu
Među najčešće korištene tinkture spadaju sljedeće:
Tinktura kadulje koja djeluje protuupalno i protugljivično, sprječava prekomjerno znojenje, regulira lučenje sebuma.
Tinktura koprive djeluje protiv anemije, čisti krv, djeluje diuretički, jača kosu.
Tinktura komorača je dobra u borbi protiv nadutosti, tegoba dišnih putova.
Protiv tegoba prostate je učinkovita tinktura vrbovice.
Sve se više koristi i gavez za vanjsku upotrebu za masažu protiv bolova u mišićima, zglobovima i kostima, uganuća, lomove, istegnuća.
Tinktura ružmarina poboljšava cirkulaciju, koristi se i protiv probavnih tegoba i niskog tlaka.
Tinktura lavande je antistresna, smiruje, djeluje protiv nesanice.
Tinktura majčine dušice ima antiseptička svojstva, a djeluje i protiv svih unutarnjih upala, tegoba probavnog, dišnog i urinarnog sustava.
Maslačak je biljka s detoksikacijskim djelovanjem, a najbolji su tinkture od korijena i lista zajedno. Korijen djeluje na probavni sustav, na organe poput jetre, debelog i tankog crijevo, a list na bubrege.
Tinktura lobelije djeluje kao ekspektorans i antispazmodik, pomaže kod plućnih bolesti.
Nuspojave korištenja tinktura
Kao i s većinom ljekovitih tvari osobe se trebaju prije uzimanja posavjetovati s liječnikom ili nekom drugom stručnom osobom. Preporučene dnevne doze ne smiju se prekoračiti.
Također, jedna od nezgodnih tvari tinktura je etanol koji nije poželjan za primjenu kod male djece, ali i kod određenih skupina ljudi poput alkoholičara, ljudi s jačim oštećenjima jetre i slično.
Oprez je potreban i kad je riječ o trudnicama, maloj djeci i osobama koje koriste neke lijekove za kronične bolesti.
Tinkture od ehinaceae se nikako ne preporučuje koristiti u slučaju autoimunih bolesti kod kojih imunološki sustav napada vlastito tkivo (primjerice multipla skleroza). Nadalje, ne preporučuje se koristiti niti kod tuberkuloze, reumatoidnog artritisa, AIDS-a jer paradoksalno ubrzava umnožavanje virusa, i sličnih.
Kod korištenja tinkture od kadulje potrebno je pripaziti da ju ne uzimaju osobe koje boluju od epilepsije ili hipertenzije. Oprez se također preporučuje trudnicama, dojiljama i djeci. U većoj koncentraciji ili količini nitko ne smije uzimati kadulju dulji vremenski period.
Prekomjerna doza može izazvati suha usta, uzrujanost, tahikardiju, poteškoće sa spavanjem ili vrtoglavice.
Tinktura od koprive ne bi trebala uzrokovati ozbiljne nuspojave i one su vrlo rijetke, no postoje. Neke od nuspojava koje su opažene jesu alergijske reakcije, osipi ili pak želučani problemi poput žgaravice, dijareje i slično.
Budući da kopriva sadrži puno vitamina K, može pojačati djelovanje antikoagulansa (lijek za smanjenje zgrušavanja krvi), lijekova za snižavanje krvnog tlaka, razine šećera u krvi jer može izazvati dehidraciju.
Koje tinkture možemo koristiti za vanjsku primjenu
Kod vanjske upotrebe tinktura se nanosi na neoštećenu kožu utrljavanjem, protiv bolova u mišićima i zglobovima, reume, glavobolje itd. Preporučuje se mazanje 2 puta na dan. Kao obloge, tinktura se najčešće miješa s vodom u omjeru 1:4. Za njegu kože se pak preporučuje manje koncentrirane tinkture.
Neke od najučestalijih biljaka za tinkture za masažu, obloge ili kreme su: borovica (Juniperus communis L.), brđanka (Arnica montana L.), ružmarin (Rosmarinus officinalis L.), timijan (Thymus vulgaris L.), iđirot (Acarus calamus L.) itd.
Borovica se koristi za vanjsku upotrebu tako da se vata namočena tinkturom stavi na bolesno mjesto i omota vunenim rupcem, a liječi neuralgiju, giht, reumu i slično.
Dosadašnja klinička istraživanja su pokazala da brđanka ili arnika pomaže kod upale mišića i poboljšava venski tonus. Za vanjsku primjenu kod odraslih je najbolja upotreba masti, gelova, krema ili kompresa napravljenih od tinkture.
Unutarnja upotreba se ne preporučuje. Prema Komisiji EU, brđanka ima protuupalno, analgetsko i antiseptičko djelovanje pri primjeni na koži.
Nadalje, tinktura rosopasa se preporučuje za korištenje na koži. Učinkovita je protiv gljivičnih infekcija kože i noktiju, virusnih bradavica, čak i kod sive mrene i bolesti očiju. Kod bradavica ili gljivičnih infekcija kože i noktiju nanosi se svakodnevno nekoliko kapi isključivo na zahvaćeno područje. Može se nanijeti i na komad pamučne vate i pričvrstiti na bradavicu – taj proces ponavljati dok bradavica ne potamni i krene odumirati.
Tinkturu od rosopasa ne preporuča se za unutarnju primjenu. Gurtsky u svojoj Zlatnoj knjizi (1978: 450) navodi kako se tinktura rosopasa koristi i za vruću kupku radi izazivanja menstruacije, ali se ne smije koristiti 3 dana prije i poslije početka menstruacije.
Za vanjsku upotrebu tinktura ružmarina koristi se za masažu kod reume, bolova, glavobolje.
Tinktura od gaveza ( Symphytum officinale ) se također koristi samo za vanjsku primjenu. Pomaže kod zacjeljivanja manjih ozljeda kože, boli nakon udarca, iščašenja zglobova i osteoartritisa, tendinitisa, neuralgičnih bolova, gihta, upale vena…
U ovom blogu, korišteni su izvori iz sljedećih knjiga, koje svakako možete pročitati za više informacija:
1. Grünwald, Jorg; Jänicke, Christof (2006.): Zelena ljekarna. Zagreb: Mozaik knjiga.
2. Gurtsky, Zlatko (1978.): Zlatna knjiga ljekovitog bilja. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske.
Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.
