Macerati- snaga biljaka i ulja
Što su macerati?
Sama riječ dolazi od kasnolatinske riječi maceratio što znači močenje, namakanje, a to se u principu i događa pri maceriranju. Macerati su pripravci koji se dobiju potapanjem pretežno suhih ljekovitih biljaka u ulje (iznimka gospina trava).
Ulje u koje bilje potapamo zove se bazno ulje. Trebalo bi biti nerafinirano tj. hladno tiješteno (prešano) i to što bolje kvalitete. To su primjerice maslinovo, bademovo, sezamovo, kokosovo, sojino ulje, ulje repice, pšeničnih klica, koštica marelice itd.
Nakon nekog vremena takva ulja izoliraju sve sastojke poput hlapivih ulja, karotenoida, vitamina topivih u mastima – izvuku ljekovita svojstva biljke.
Rafinirana su ulja stabilnija od nerafiniranih i neće se pokvariti, ali ona nemaju nikakva ljekovita svojstva.
Nakon 3 do 5 tjedna ulje se procijedi, sama biljka se ukloni iz ulja. Ono se zatim čuva na tamnom i hladnom mjestu (ne mora u hladnjaku) do nekoliko mjeseci pa čak i godinu dana.
Macerate koristimo kao ulja za masažu, za zacjeljivanje rana, razne upale i izradu drugih biljnih pripravaka (masti, krema i sl.).
Macerati imaju široki spektar primjene. Mogu se koristiti za samotamnjenje, sprječavanje bora, brže zacjeljivanje rana, tretiranje problematične kože, a određene vrste macerata zacjeljuju strije, dok druge pomažu kod reume, išijasa i ozljeda.
Uljni macerati su jako stabilni oblici koji imaju poprilično dug rok trajanja jer ne hlape, slabo otapaju kisik te nisu dobra podloga za rast mikroorganizama.
Ulja također otapaju tvari koje lakše prodiru kroz kožu od molekula topivih u vodi i lako se nanose. Mogu se koristiti i za pripravu melema, krema i raznih drugih ljekovitih ili kozmetičkih pripravaka
Kako se pripremaju macerati
Macerati se prave tako da se suhi ili svježi biljni materijal usitni (ako su u pitanju veći listovi, cvjetovi ili korijen) i stavi u očišćenu staklenu posudu. Zatim se u posudu ulijeva hladno prešano ulje do vrha, ali treba pripaziti da se ne stvore zračni mjehurići.
Za maceriranje se može koristiti hladno prešano maslinovo, suncokretovo, bademovo, sezamovo ili kokosovo ulje pa čak i maslaci kakaa, makadamije, jojobe, shea itd. U industrijskoj se proizvodnji često koriste mineralna ulja (npr. vazelin i parafin).
Bitno je da je sav biljni materijal prekriven uljem. Nakon punjenja staklenka se mora dobro zatvoriti kako ne bi došlo do onečišćenja.
Ovisno o biljnoj vrsti koja se macerira, staklenka se stavlja na tamno ili osunčano mjesto – stolisnik u sjeni; gospina trava na svjetlom mjestu, ali ne direktnom suncu; neven na toplom mjestu… Sunce ponekad ubrzava postupak, ali kod nekih biljaka i ulja negativno djeluje.
Smjesa se zatim tako čuva od 3 do 5 tjedana (u različitim literaturama se navode različiti vremenski periodi).
Staklenu posudu je potrebno povremeno protresti ili promiješati. Kod maceriranja svježeg biljnog materijala staklenke bi trebale imati otvor za provjetravanje kako bi suvišna vlaga hlapila van. Ako ne, miješanje je dobro jer se posuda mora otvoriti i tako izađe vlaga koja se oslobodila iz biljaka. Nakupljena kondenzirana voda na poklopcu se obriše jer upravo ona uzrokuje kvarenje.
Iako ulje mijenja boju i miris tijekom maceriranja, on će s vremenom nestati – sve je to dio procesa.
Nakon završenog procesa maceriranja, ulje se izlije iz staklenke i procijedi kroz gustu gazu ili fino cjedilo. Ono bi trebalo odstajati još 24 sata kako bi se talog slegao.
Stribor Marković navodi da bi se trebalo duže ostaviti – tjedan do dva dana da se slegne pelud i višak vlage koji će se taložiti na dno u obliku vodenih kapljica. Zatim slijedi proces dekantacije – bistri dio se čuva, dok se talog baca.
Nakon toga se sprema u tamne staklenke i čuva na suhom i tamnom mjestu. Trajnost ovisi o trajnosti biljnog ulja, ali i dodanim antioksidansima
Ljekovita svojstva i zdravstvene dobrobiti macerata
Hladno tiještena ulja u sebi sadrže mnoge aktivne tvari poput nezasićenih masnih kiselina, vitamina (vitamini A i E), beta karotena te drugih aktivnih spojeva koji djeluju na organizam.
Arnika ili brđanka (Arnica montana L.) sadrži kelenalin i njegove derivate koji djeluju protuupalno i antiseptički. Zbog analeptičkog učinka potiču rad dišnog sustava, srca i krvotoka. Može se koristiti kod površinskih upala vena, tromboza, kod reume, bolesti mišića i zglobova, uboda insekata itd. Također, njeni polisaharidi vjerojatno poboljšavaju imunitet. (usp. Toplak Galle 2009: 59.)
Neven se najčešće koristi za liječenje kožnih oštećenja, ali i u kozmetici. Macerat nevena se koristi kod problema s aknama, čirevima, proširenim venama, opekotinama, popucalim kapilarama, hemeroida, pelenskog osipa kod beba i slično.
Njegovo eterično ulje djeluje protiv mnogo vrsta mikroba, a saponini imaju fungistatičko djelovanje (sprječavanje nastajanja gljivica) na koži.
Neven potiče djelovanje fagocita, optok krvi, tonus kože i nastajanje novih stanica. Također sadrži polisaharide koji stimuliraju imunološki sustav. Djelovanje mu je slično arnici, ali ne nadražuje kožu.
Gospina trava utječe antidepresivno zbog međusobnog farmakodinamičnog djelovanja raznih sastojaka. Flavoni smanjuju broj receptora za serotonin sprječavanjem razgradnje neurotransmiternih tvari. Zbog trjeslovina pomaže kod upale desni, rana, opeklina, ozeblina i tupih ozljeda.
Ružmarin sadrži flavone i karnozolnu kiselinu koji djeluju antioksidativno. Ružmarinska kiselina sprječava nastanak upala i djeluje antiflogistički.
Koristi se također kod smetnji u krvožilnom sustavu, bolova u mišićima i zglobovima, ekcema, reume, pa čak i poticanja menstruacije.
Koje biljke odabrati za macerat
U svakom slučaju, biljni materijal mora biti kvalitetan i po mogućnosti netretiran štetnim tvarima, a macerira se suh ili svjež, ovisno o biljci od koje planirate raditi macerat. Listovi se najčešće beru ujutro, cvjetovi nakon što ispari rosa (koncentracija eteričnih ulja je tada najveća), a korijen tijekom cijelog dana. Količina ljekovitih tvari ovisi i o razvoju biljke, tj. treba poznavati kalendar branja određenih biljaka.
Primjerice macerat od gospine trave se spravlja od svježe ubranog bilja, koje je samo kratko prosušeno jer dužim stajanjem i sušenjem se gubi dio ljekovitih svojstava. Suhi biljni materijal je tim bolji jer se može macerirati neovisno o dobi cvata ili rasta određene biljke.
Gospina trava cvate od početka lipnja do kolovoza, ovisno o podneblju gdje raste. Cvijet se bere za vrijeme sunčanih dana kako bi ipak bio dovoljno suh i to dok je nekoliko cvjetova otvoreno, a neki još u pupoljku. Ako je malo vlažan, može se ostaviti preko noći da se prosuši, ali nikako ne presušiti.
Neven pak je potrebno posušiti prije maceracije kako ne bi došlo do kvarenja macerata. Macerat se pravi od njegovih latica koje su svježe prosušene. Suše se tako da se otprilike 5 dana rasprostru u jedan sloj u prozračnoj prostoriji, ali ne na direktnom suncu.
Kod maceriranja ružmarina, grančice ružmarina se properu vodom i prosuše na tamnom mjestu otprilike 4 dana. Koriste se samo igličasti listovi, drvenasti dijelovi se bacaju.
Koliko traje proces maceriranja
Kvaliteta macerata ovisi o kvaliteti biljnog materijala, kvaliteti biljnog ulja i načinu spravljanja macerata. Ekstrakcija ljekovitih tvari iz ljekovitog bilja nije jednostavan proces i za to treba vremena.
Primjerice, kod maceriranja gospine trave tj. kantariona dolazi do fotolitičke reakcije gdje svjetlost izaziva nastanak ljekovitih spojeva iz ljekovitog bilja.
Vode se debate je li toplina sunca zaslužna za to ili je ipak i energija svjetlosti jedan od glavnih čimbenika u samom procesu maceracije.
Tako proces maceracije gospine trave traje od 4 do 6 tjedana pri čemu macerat poprima crvenu boju.
Tijekom procesa maceriranja obično dođe do promjene boje zbog ekstrakcije ljekovitih biljnih tvari u biljno ulje. Promjena boje ovisi o boji biljne tvari koja se ekstrahira. Zbog toga neki macerati slabo promijene boje poput stolisnika, kantarion poprimi već spomenutu crvenu boju, neven žuto-narančastu i slično.
Kod maceriranja primjerice ružmarina igličasti dijelovi se potope u ulje i drže na suncu 45 dana.
Lavandu se ostavi da se macerira otprilike 2 do 3 tjedna uz miješanje par puta tjedno. Smilje se pravi slično kao lavanda, ali proces traje malo duže – od 3 do 4 tjedna. Bitan je odabir biljnog ulja jer su ove biljke jakog mirisa pa se preporučuje odabir ulja neutralnijeg mirisa.
Maceracija nevena traje otprilike od 4 do 6 tjedana, također uz povremeno miješanje 2 do 3 puta tjedno. Spremanje macerata cvijeta brđanke isto je kao i kod cvijeta nevena. Maceriranje kamilice traje najmanje dva tjedna na mjestu gdje je izloženo suncu
Nuspojave korištenja macerata
Ponekad je i kod konzumacije ljekovitih biljaka potrebna doza opreza. Većina biljaka je bezopasna, ali u slučaju određenih medicinskih problema ili uzimanja lijekova treba pripaziti. Savjetuje se razgovor s liječnikom ili stručnom osobom prije upotrebe bilo koje od ovih biljaka.
Gospina trava se često koristi kod anksioznosti i depresije. Kao takva pojačava djelovanje drugih antidepresiva i drugih depresora središnjeg živčanog sustava. Također se ne preporučuje uzimati ju s određenim lijekovima za srce, kontracepcijskim pilulama, sedativima, antiviroticima, citostaticima, alkoholom itd.
Može izazvati nuspojave kao što su glavobolja, mučnina, vrtoglavica i suha usta. Gospinu travu bi trebalo izbjegavati i uslijed kemoterapije jer može umanjiti njezino djelovanje.
Također, macerat kantariona je fototoksičan, što znači da koža tretirana tim uljem, u kojem se nalaze spojevi furokumarini (jer oni apsorbiraju UV zrake više od kože), kada se izlaže UV zrakama nastaju reakcije slične opekotinama.
Ulje arnike pomaže olakšati bol, potiče probavu i smanjuje otekline. No arnika može i otežati disanje, povisiti krvni tlak i povećati broj otkucaja srca, a teže nuspojave su oštećenje jetre. Također se ne preporučuje duže vrijeme nanositi na oštećenu kožu jer može doći do kožnih oštećenja ili ekcema.
Ulje noćurka često se koristi kod menstrualnih bolova, ali ono je, kao i ulje boražine, bogato GLA omega-6 masnim kiselinama. One su u interakciji s drugim lijekovima koji mogu spustiti prag za epileptične napade, poput često propisivanog antidepresiva sertralina.
Najčešće korišteni macerati
Jedan od najčešće korištenih macerata jest macerat cvijeta nevena (Calendula officinalis) koji smiruje upale i regenerira kožu, štiti i njeguje dječju kožu. Pomaže kod dermatitisa, psorijaze i ekcema, ogrebotina i opekotina…
Također jedan od najpopularnijih je macerat kantariona tj. gospine trave (Hypericum perforatum).
Koristi se za zacjeljivanje opekotina i rana, bolova mišića i zglobova, upalne bolesti kože, za kosu jer ima snažno protuupalno djelovanje.
Macerat gaveza (Symphytum officinale) upotrebljava se za bolne mišiće, zglobove i ligamente, potiče regeneraciju tkiva i slično.
Macerat smilja (Helichrysum italicum) je jeftiniji od njegovog eteričnog ulja, a nezaobilazni je sastojak u anti age kozmetici jer ima svojstva koja pomažu regeneraciji kože.
Macerat brđanke je bogat laktonima, što znači da je jako protuupalan, cikatrizant je kao i macerat gaveza. Djeluje protuupalno i kod mišića i zglobova pa se koristi kod udaraca, nagnječenja ili uganuća.
Macerat vanilije (Vanilla planifolia) potiče regeneraciju kože, omekšava je i hidratizira. Specifičan je po svom lijepom mirisu pa se koristi u uljnim mješavinama za masažu, u kremama za njegu tijela i lica.
Macerat kamilice (Chamomilla recutita) se koristi za njegu tijela i lica jer djeluje protuupalno, smanjuje iritacije kože, pomaže pri zacjeljivanju ogrebotina i opekotina itd.
Slična je primjena i macerata lavande (Lavandula officinalis) koji djeluje protuupalno za sve tipove kože. Koristi se za izradu krema i uljnih mješavina za lice i tijelo.
Iako je bršljan poznat kao otrovna biljka, ako se pravilno pripremi ima ljekovita svojstva. Macert bršljana (Hedera helix L. Araliaceae) koristi se protiv celulita, kod umornih i otečenih nogu i slično.
U ovom blogu, korišteni su izvori iz sljedećih knjiga, koje svakako možete pročitati za više informacija:
1. Toplak Galle, Katja (2009): Domaće ljekovito bilje. Zagreb: Mozaik knjiga.
2. Stribor Marković (2010): FITOAROMATERAPIJA Monografije esencijalnih ulja i ljekovitih biljaka temelji fitoterapije. Zagreb: Centar Cedrus.
3. Grünwald, Jorg; Jänicke, Christof (2006.): Zelena ljekarna. Zagreb: Mozaik
knjiga.
Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.
