Saznajte koje ljekovite biljke možete koristiti za jačanje imuniteta
Crna bazga
Crna bazga (Sambucus nigra), ljekovita biljka koja je svima poznata, raste kao drvo, a svi njezini dijelovi (cvijet, list, kora i bobice) mogu se upotrijebiti za spravljanje prirodnih pripravaka koji preventivno mogu pomoći kod zdravstvenih problema.
Pripada porodici moškovičevki (Adoxaceae). Bazga je samonikla biljka koju nalazimo na rubovima šuma, uz ograde, na zapuštenim mjestima ili uz jarke gdje ima vlage.
Najviše je rasprostranjena u Europi, istočnoj Americi i zapadnoj Aziji. Najčešće se prepoznaje po žućkasto-bijelim cvjetovima jakog mirisa.
Cvjetovi ove biljke se koriste za izradu čajeva, sirupa i sokova.
U svojem kemijskom sastavu, listovi sadrže flavonoide (izokvercitrozid, rutin, hiperozid), fenolne kiseline, eterično ulje, masne kiseline, triterpenske kiseline, sluzi, kalij, glikozide, tanine i vitamin C.
Cvjetovi služe kao dijaforetik (potiču znojenje), a upotrebljavaju se kod snižavanja povišene temperature, prehlade, kod upale s povećanom sekrecijom sluzi (katar) te također može pomoći i kao blagi diuretik i laksativ. U prehrambenoj industriji služi kao korigens okusa i bojilo, a koristi se i u kulinarstvu.
Za pripremu čaja o bazge, cvjetove se preporuča brati u lipnju za vrijeme sunčanog vremena. Poslije kiše potrebno je sačekati 2-3 dana kako bi se cvjetovi mogli brati. Cvjetovi se odlično uklapaju u čajne mješavine sa svojim ugodnim mirisom.
Crne bobice bazge također sadrže ljekovita svojstva, a od njih se pravi džem. Sirove bobice nije preporučljivo konzumirati zbog toksina koji mogu izazvati mučninu, povraćanje i proljev.
Nekada prije, u pučkoj medicini, kora, list i korijen koristili su se kod problema s respiratornim sustavom.
Kopriva
Kopriva (Urtica dioica), pripada porodici usnača (Lamiaceae).
Biljka široko rasprostranjena u prirodi, samonikla je biljka i u pučkoj medicini koristi se već stoljećima.
Osim što se od nje spremaju biljni pripravci, može se koristiti u prehrani u raznim varivima, salatama ili kao svježe cijeđeni sok te se može koristiti u poljoprivredi kao sredstvo za zaštitu i gnojidbu.
U našim područjima se mogu pronaći dvije vrste koprive, a to su mala i velika kopriva. Poznata je po žarenju i peckanju ukoliko ju se dotakne golom kožom. Za taj osjećaj nelagode zadužene su dlačice koje se nalaze na listovima i peteljkama, a pri dodiru s kožom otpuštaju mravlju kiselinu uzrokujući kratkotrajno peckanje.
Od ljekovitih tvari, kopriva u sebi sadrži (list): vitamine (C, karotin, K, pantotenska kiselina), minerale ( kalcij, željezo, natrij, kalij i magnezij), klorofil, tanine, oligoelemente, a korijen sadrži lektine, fenolne spojeve, lignane, stereol sitosterol.
List koprive bere se u proljeće, a od njega se mogu napraviti tinktura i čaj.
List koprive ima više djelovanja na organizam. Znanstveno utvrđenja djelovanja koprive na organizam su sljedeća: podržava normalnu funkciju mokraćnih organa, djeluje pozitivno na zdravlje zglobova, fleksibilnost mišića i tetiva, podržava vitalnost tijela i da se osjećate energičnije. Zbog sadržaja vitamina i minerala može se koristiti kod slabokrvnosti.
Korijen koprive se vadi u proljeće. Služi kao blagi diuretik, kod adenoma prostate i svih drugih upalnih tegoba prostate.
Neven
Neven (Calendula officinalis) je jednogodišnja zeljasta biljka. Pripada porodici glavočika (Asteraceae).
Omiljeno je cvijeće po vrtovima i vinogradima. Krase ga narančasto-žute cvjetne glavice na vrhovima stabljike.
Porijeklom je s Mediterana, a danas se ta biljka rasprostranila po cijelom svijetu.
Većini ljudi je poznato da se neven najčešće koristi kao macerat ili u kremama. Od nevena se također prave čajevi i tinkture, a može se koristiti i u čajnim mješavinama.
Cvjetovi nevena u svom kemijskom sastavu sadrže flavonoide, triterpenske alkohole i triterpenske saponine, karotenoide i polisaharide, vitamine i minerale.
Cvijeta od lipnja do listopada, a listovi se sakupljaju kada su u punom cvatu.
Djeluje kao antiflogistik, antiseptik, koleretik i emenagog. Macerat ili mast od nevena može se upotrebljavati kod zacjeljivanja rana i kod upalnih bolesti kože.
Čaj i tinktura se koriste kod žučnih tegoba, upalnih i infektivnih bolesti. Zbog sadržaja karotenoida djeluje antioksidativno.
Plod šipka
Plod šipka (Rosa canina) pripada porodici ruža (Rosaceae). Poznat je po tome što sadrži veliku količinu vitamina C koji se zadržava prilikom kuhanja.
Odlično se uklapa u čajne mješavine jer ih čini ukusnijima za piće, ali isto tako sa svojim ljekovitim svojstvima doprinosi zdravlju.
Šipak je biljka koja naraste do 2 metra visine. Plod je jajolika boba crvene boje, a može ga se pornaći u vrtovima, uz puteve, na rubovima šuma, po pašnjacima i kršu.
Plod se bere u jesen te se suši za čaj ili se svjež prerađuje u razne marmelade, pekmeze ili likere. Čaj je ugodnog slatko-kiselkastog okusa. Može se konzumirati samostalno ili u čajnim mješavinama.
Sadrži vitamin C, karotenoide, flavonoide, organske kiseline, pektin, vitamine i minerale.
Upotrebljava se najčešće kod prehlade i gripe, kod problema s bubrežnim kamencima i za jačanje imuniteta.
Bijela vrba kora
Bijela vrba (Salix alba) je stablo iz porodice vrbovki (Salicaceae). Rasprostranjena je po srednjoj i južnoj Europi, u središnjoj Aziji i sjevernoj Africi.
Raste kraj rijeka i potoka, na vlažnim i močvarnim područjima. Naraste i do 20 metara.
U fitoterapiji se koristi kora s grana dvogodišnjih ili trogodišnjih biljaka, a skida se u proljeće. Od kore se priprema čaj, a od mladih zelenih grančica može se napraviti biostimulator za rast biljaka.
U svom kemijskom sastavu sadrži salicin, salicilni alkohol, salicilne derivate (fragilin, salikortin, populin), glikozide, katehinske trijeslovine i flavonine.
Kora bijele vrbe pomaže kod snižavanja temperature, smanjenju bolova, kod proljeva i krvarenja te kod fibroznih upala i prehlade.
Bijela imela
Bijela imela (Viscum album) je biljka porodice santolina (Santalaceae).
Često se naziva poluparazitom zato što raste na drugom drveću u obliku grma, obično pri vrhu grana listopadnog drveća, koji imaju mekanu koru (kao što su jabuka, kruška, hrast, breza, topola ili lipa).
Naraste do 100 cm, plodovi su bijele okrugle bobice koje dozrijevaju zimi. Rasprostranjena je u središnjoj Europi i zapadnoj Aziji. Najbolje se može primijetiti za vrijeme zime kada drveće na kojem raste ostane bez listova.
Za pripremu ljekovitih pripravaka koriste se listovi i cvjetovi. Vršci grančica od trećeg koljena grananja se beru, bez bobica, jer su bobice otrovne (toksične) i ne koriste se u zdravstvene svrhe. Koristi se u obliku tinkture, čaja ili praha
Bijela imela sadrži lecitin, histamin, flavonoide, kolin, lignin, eterično ulje, polipeptide.
Pripravci od zeleni bijele imele se koriste za reguliranje visokog krvnog tlaka, stimuliraju imunitet, djeluju citostatično i dr.
U ovom blogu, korišteni su izvori iz sljedećih knjiga, koje svakako možete pročitati za više informacija:
1. Gurtsky, Zlatko (1978.): Zlatna knjiga ljekovitog bilja. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske.
2. Farmakognozija s osnovnom terapijom: Nastavni materijal za programe osposobljavanja. Učilište Galbanum. Zagreb.
Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.
Želite još savjeta vezanih za prirodne čajeve?
Molimo da nam se javite preko našeg Contact Forma.
